Opis bloga
  • Čaj, čajevi, blog o čaju, recenzije čajeva i ostale stvari vezane za čaj
Preporuka mjeseca
  • Lapsang Suchong - fenomenalan čaj sa aromom dima porijeklom iz Kine. Smatra se da je to jedan od čajeva sa najjačom aromom. Okus ovog čaja je rezultat dimljenja listića čaja nad zapaljenim borovim iglicama. Često se konzumira uz začinjenu hranu, najbolji je čist ili sa malo mlijeka. Jedan od poznatijih likova koji je pio ovaj čaj, iako izmišljen, je Sherlock Holmes. Uživajte!
Brojač posjeta
61794
Blog
utorak, travanj 17, 2007

Samovar je grijana metalna posuda tradicionalno korištena za grijanje vode za čaj. Koristi se u Rusiji kao i drugim slavenskim zemljama te Iranu i Turskoj. Porijeklom je iz srednje Azije iako je porijeklo još predmetom mnogih rasprava.
  Samovari dolaze u raznim oblicima. U obliku urne, bačve, cilindra i sfernog oblika. Mogu biti grijani ugljenom ili drvenim ugljenom, noviji samovari koriste struju  i griju vodu na slični način kao i električni bojler.
 Tradicionalni samovar se sastoji od velike metalne posude sa slavinom blizu dna i metalne cijevi koja ide vertikalno kroz sredinu. Cijev je napunjena krutim gorivom za zagrijavanje vode u posudi oko cijevi. Mali otvor za dim je stavljen na vrh da bi se osigurao protok zraka.
Kad se vatra ugasi, čajnik se postavlja na vrh kako bi ostao zagrijan toplim zrakom. Čajnik se koristi pripremu zavarke, jakog koncentrata čaja. Čaj se servira razrjeđivanjem tog koncentrata sa kipućom vodom iz glavne posude samovara. Obično se koristi 10 udjela vode na 1 udio čaja.
Nekoć je u svakodnevnoj uporabi samovar bio ekonomičan izvor tople vode. Kao gorivo koristili su se razni sporo gorući predmeti kao drveni ugljen ili suhi češeri. Kad nije u uporabi, vatra u cijevi samovara je samo tinjala. Kad je bilo potrebno, vatra se brzo mogla zapaliti uz pomoć mjeha.
Samovar je bio važan dio Ruskog kućanstva. Veličine i oblici su varirali od 400 litrenih samovara do samovara od 1 litre, cilindričnih i sfernih oblika, obični željezni, brončani te pozlaćeni.


 Samovari na drveni ugljen

 Samovar se sastoji od četveronožnog četvrtastog postolja, time se sprječava da samovar svojom toplinom ošteti namještaj. Iznad postolja nalazi se "vrat". Vrat se širi prema vrhu, gdje se nalazi komora za ventilaciju. Ova komora ima male rupice za dovod zraka kako bi se podržavalo gorenje.
Iznad toga je posuda sa vodom. Unutar nje se nalazi debela cijev koja je komora za izgaranje. Dno te cijevi je odvojeno od komore za ventilaciju rešetkama kako gorivo ne bi palo u nju.
Pri dnu posude je mala slavina koja izlazi iz posude. Sastoji se od tri dijela: male dekoracije na spoju sa posudom koja doprinosi krutosti kod postavljanja, slavine i običnog ventila sa ručicom.
Poklopac posude ima dvije drške za zaštitu ruku od vrućine. Na poklopcu se također nalaze i male rupice za paru, kako samovar ne bi eksplodirao zbog pritiska i kako bi se grijao čajnik.
Cijela konstrukcija završava sa krunolikim udubljenjem za čaj. Često je taj dio ukrašen.
Na kraju, samovari na drveni ugljen dolaze sa sva dodatka: poklopcem i dimnjakom. Oba dodatka se stavljaju na otvoreni kraj cijevi ali ne u isto vrijeme.


 Električni samovar

 Najvažnija razlika između samovara na drveni ugljen i električnog samovara je u izgledu u svrsi šireg dijela vrata. Umjesto rupica za ventilaciju nalazi se velika električna utičnica. Umjesto komore za ventilaciju nalazi se električni sklop.
Najuočljivija razlika je to što je uklonjena karakteristična cijevi, umjesto toga imamo veliki spiralni električni grijač.
Posljednja važna razlika je položaj rupica za paru. Zbog uklonjene cijevi, rupice se nalaze na pogodnijem mjestu u sredini.
Neki samovari imaju specijalni plutajući uređaj blizu grijača koji gasi samovar ako grijač u potpunosti nije pod vodom. Ovaj dizajn je rjeđe u uporabi jer stvara dodatni pokretni dio koji bi mogao biti sklon kvarovima. Jedini pokretni dio samovara je ventil slavine.


 Korištenje samovara

 Samovari na drveni ugljen se danas koriste striktno na otvorenom. Prva stvar koja se mora napraviti je temeljito očistiti samovar te ga napuniti vodom. Dobro održavani samovar je znak gostoprimstva i dobrih manira domaćina. Samovar se postavlja na pladanj koji sprječava da pepeo koji izlazi iz rupica za ventilaciju ošteti stol te da zadrži vodu koja bi mogla iscuriti.
Nakon toga dodaje se gorivo – ugljen ili češeri koji čaju daju aromu smole.
Bez obzira koje se gorivo koristi ono se mora zapaliti. Tradicionalni načine je koristiti komadiće brezine kore. U vrijeme Sovjetskog Saveza popularna šala je bila da su novine komunističke partije "Pravda" izvrsne za potpalu. Papir je dobar, a kao alternativa može se koristiti ugljen koji je već zapaljen u ognjištu i prenesen kliještima.


Čim se potpala zapali mora se puhati kroz gornji otvor na cijevi kako bi pospješili gorenje. Na kraju se na vrh cijevi postavlja dimnjak i čeka da voda zakipi. Ako je vatra jaka 4 litre vode zakipi za otprilike 20 minuta. Za smanjivanje vatre na vrh cijevi se umjesto dimnjaka stavlja poklopac.

Električni samovar se može koristiti u kući. Rukovanje je puno lakše pošto je jedino potrebno za zagrijavanje da samovar uključimo u struju. Grijač uvijek u potpunosti mora biti pod vodom.  

 Ukoliko niste primijetili stavio sam novu preporuku mjeseca. Probajte i javite se!

cajevi @ 00:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Google
Zaradite i vi
Google
Index.hr
Nema zapisa.